U spomen na Antonina

HVALA!

Svaki trenutak koji posvetim tebi,
svaku suzu koju mi srce ljubavi posveti,
svaki tvoj miris koji osjetim na sebi,
svaki oziljak na srcu koji si izljecila,
svu patnju i bol sto si zatomila,

Za svu srecu sto si u moj zivot vratila,
za nadu da mogu bolje sto si spasila,
za osjecaj da pripadam nekome,
za jutra kad probudim nasmjesen,
za svako slatko malo j sto izostavis,
za svaki dan sretno proveden kilometrima od kuce
...hvala...

I od jednog dana znam i zauvijek cu znati, iako tisucama kilometara udaljeni,
srca su nam jos uvijek na istom mjestu... tamo na nasem malo mjestu

Andjeo u meni!

Dusa koju nosim u srcu cini moj kriz laksim...
Osmjeh koji vidim svaki put kad zatvorim oci pomaze mi da usnem sretan...
Male stvari koje se nisu smjele dogoditi, dogodile su se...
Noci iscekivanja, noci samoce, noci tuge i boli,
rasprsnule su se kad sam te poljubio, kad sam te zagrlio...
Kad si me pogledala svojim prekrasnim ocima duboko zadihana...
Ocima poput dijamanta si mi umirivala moju dusu, bila si moja oaza, moj spas i moje utociste... Bila si moj... MIR...
Da je otrov na tvojim usnama ja bi ga pio, jer tada umrijeti u grijehu bilo bi blazenstvo, san koji me nosio te zvijezdane oci nije bio nestvaran, bio sam to ja, bila si to ti, bili smo to mi! Ti i ja duso...
Od toga dana pa zauvijek! Nikad necu probuditi se, nikada necu udahnuti samo da ne bi pokvario savrsenstvo tog svetog trentuka!

KAKO SE SPASITI?

Tisucu dana od naseg rastanka, tisucu hladnih noci...
Bezbroj nepokopanih uspomena, cekaju da netko zavrsi posao, nije bilo vremena da se tako ruzno sve zavrsi, ponekad hladna noc takne srce covjeka koji luta, koji jos nije nasao svoje mjesto pod zvijezdama.
Svoj sjaj trzi sve dok mracna hladna noc trga svjetlost njegovih sinapsi, toplinu njegova srca jer ne moze se zvati ponovno nazvati ljudskim bicem dok njegova dusa luta dvaju izmedju svjetova!.... kako ce iskopati sudbu, kako ce zakopati proslost...
Moze li uopce zivjeti bez proslosti, ima li buducnost bez proslosti... Ima li san tu gdje ljudska dusa ne znaci nista...

SAN

Usnuo sam jedan san,
sanjao sam ga svaki dan.
Sanjao sam tebe, sanjao sam te pokraj sebe.
Osjetio sam na vratu tvoj dah,
ne želim priznati da od tolike ljubavi ostade samo pepeo i prah.
Na mojim usnama tvoje,
cijeli je svijet bio stvoren samo za nas dvoje!
Zadržati te za onu noć sam uspio ja, ali sutra otišla si da…
... i svaki put kad drugi ljubi usne tvoje,
boli boli i užasno boli srce moje.
I zbog te boli na srcu mom,
pišem gorkim suzama tvoje ime na kamenu tom!

SLOMLJENO SRCE

Zašto, nakon toliko vremena još te ne mogu izbaciti iz srca?
Zašto ni jednu drugu ne mogu zavoljeti kao što sam volio tebe, kao sto volim tebe.
Ja sam proklet čovjek...
Tvoju blijedu put vidim na svakoj,
Tvoje zelene oči, tvoj pogled, tvoju...
Vidim na svakoj.
Zašto te toliko volim...
...
Gdje sam pogriješio...
Što da radim...
Ne mogu bez tebe!!!
Ali protiv sudbe ne mogu
Rana je na mom srcu preduboka!!!

NIKAD NIGDJE BEZ TEBE!!!

Kako suze tvoje bole
Kako su lijepe
Poput bisera u vedrim zvjezdanim noćima
Uvijek me uniste ljepotom,
Ali znam da te boli,
Znam da patis, znam da je tesko
Znam da boli duša...

Povedi me u svoj kutak sreće, da osjetim miris tvoj
Miris noci prepune zvijezda, miris budućnosti
Miris srece, miris spokoja...
Svaka tvoja suza me ranjava
Poput otrovnog mača...

Povedi me tamo gdje se skrivas od mene
Povedi me na mjesto koje jos uvijek čuvaš za mene
Da nam se duše opet spoje u jednu prekrasnu energiju
Energiju ljubavi
Da mi nikad više ne bude hladno noćima,
Da nikad više ne budem sam i nesretan
Zavij me u veo misterije, u veo dubine svoje duse,
Ostani, ne izgubi se,
Nek me liječe kristali tvojih suza


Spusti se opet na moj dlan zelenooki leptiricu maleni
Da te opet milujem i pazim u teske dane, u nesretne noći,
Dopusti da srce zacijeli opet...


VRATI SE ANDJELE MOJ...

Tako jednostavno i tako slozeno

never do this

netko ovako lijep

SVE VAN !!!

Dosta je bilo... zaljenja, dosta je bilo kajanja kad nikome nije stalo.
Dosta je bilo pokusaja popravljanja stvari.
Nikada vise neces slomiti me, nikada vise necu morati podnositi tvoju hladnocu, jer me boli briga za tobom i tvojom razmazenom pojavom.
Ali na jednoj stvari ti zavidim, na bezobraznoscu i zelji da me unistis.
Nema vise, dosta je bilo lutanja u mislima i pokusaja da popravim ne popravljivo... nema vise... NIKADA
Ne zaslužujes to kao sto sam mislio da stvarno zasluzujes.
Sve van i nema vise osvrtanja nazad... nema vise pokusaja pomirbe, nema vise dizanja tebe u nebesa, ne zasluzujes to.
Sve si bila, sad si nista...
Bez tebe ne mogu disati,da to sam mislio, kako sam se varao... Tako nikada necu biti JA....
Jedno cu ti priznati, jesi unistila si me, ali sad ustajem ponovno iz pepela, sa samog dna bolji i jači nego ikada.
Pogledaj me samo...